Grad se spominje u 2. stoljeću prije Krista kao castrum čiji su temelji udareni na mjestu današnje starogradske jezgre. Car August u 1. stoljeću,  proglasio ga je gradom i imenovao -  Coloniom Iuliom Parentium.

Tijekom burne povijesti ovih prostora mijenjali su se vladari ostavljajući pečate svoje dominacije. Za vladavine Bizanta biskup Eufrazije obnovio je baziliku po uzoru onu u Ravenni sa tada modernim – zlatnim mozaicima.  Biskup Eufrazije, Sv. Mauro i Sv. Eleuterije čiji su likovi prikazani u bazilici i danas čuvaju grad. Istrom, pa tako i Porečom vladali su Franci, a od 1267. godine i Venecija kada se grad svojevoljno postao postao prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri.

U ratu između Venecije i Genove, đenoveški admiral Paganino Doria opljačkao je grad i odnosio relikvije porečkih mučenika. Poreč je kroz povijest bio grad trgovaca i obrtnika, njime je harala kuga koja je desetkoval stanovnike, a  1667. naselile su ga  izbjeglice s Krete. Kroz grad svetoga Maura prošao je Napoleon 1797. a nakon njegova pada postaje dio  Markgrofovije Istre pod upravo Austrije.  Carskim patentom 1861. Istra je dobila samoupravu, a Poreč postaje sjedište pokrajinskog parlamenta. Početkom 20. stoljeća uspostavljena je željeznička linija Poreč – Trst, čuvena Parenzana,  te se otvaraju vrata turizma i prosperiteta, hradnje prvih ljetnikovaca i hotela. Tijekom Drugog svjetskog rata grad je pretpio teška oštečenja tijekom bombardiranja.